Da li je i tebi noćas hladno voljena,
k’o što je hladna moja postelja,
a mene ubija bol u grudima, gorim?
Uvjek kad zatvorim oči dušo, znam
da ćeš mi ti odnjeti san, voljena.

Gori moje srce puno nemira,
tebe doziva, oprosti,
onaj koji voli može i da pogreši.

Ja bih noćas svemir dao
kad bi mogao
samo da još jednom zaspim ti na grudima
opijen tvojim usnama.

Sjećanja, vjetar mi nosi samo sjećanja,
a ja se nadam dušo da će mi i tebe
donijeti ponovo u moj zagrljaj.
Od kad si otišla ne spavam noćima.

Gori moje srce puno nemira,
tebe doziva, oprosti,
onaj koji voli može i da pogreši.

Ja bih noćas svemir dao
kad bi mogao
samo da još jednom zaspim ti na grudima
opijen tvojim usnama.