Ponovo si noćas mila
lagala da nisi bila s njim,
ja to osetim.
Ponovo su usne tvoje
drhtale k`o da se boje
da ti ne oprostim.
Zašto ti je to trebalo,
zar nisi mogla ti priznati?
Još su ti usne umorne
i sve što kažeš znam da nije,
još su ti suve cipele,
napolju znam da kiša lije,
još su ti vreli obrazi,
u oku sjaj ne prolazi,
još ti na licu piše čija si,
samo moja nisi.
Još su ti usne umorne
i sve što kažeš znam da nije,
još su ti suve cipele,
napolju znam da kiša lije,
još su ti vreli obrazi,
u oku sjaj ne prolazi,
još ti na licu piše čija si.
Uzalud mi kriješ lice,
znam te oči izdajice,
sve si odglumila.
Isprljana poljupcima,
otrovana dodirima,
znam da si lagala.
Zašto ti je to trebalo,
zar nisi mogla priznati?
Još su ti usne umorne
i sve što kažeš znam da nije,
još su ti suve cipele,
napolju znam da kiša lije,
još su ti vreli obrazi,
u oku sjaj ne prolazi,
još ti na licu piše čija si,
samo moja nisi.
Još su ti usne umorne
i sve što kažeš znam da nije,
još su ti suve cipele,
napolju znam da kiša lije,
još su ti vreli obrazi,
u oku sjaj ne prolazi,
još ti na licu piše čija si.
Još ti na licu piše čija si.
|