Odavno već nisam mislio o tebi, među nama dani i godine stoje. Nikada te više pronašao ne bi da se jučer nismo vidjeli nas dvoje.
Stigao sam kasno, stajao na cesti i slučajno tebe ugledao tada. Ni slutili nismo da ćemo se sresti pod svijetlima ovog bezimenog grada.
Pričaš mi o svemu, hodamo polako, odavno se nismo isplakali tako. Ostala si uvjek ista i ove suze na licu tvom, ostala si uvjek ista, jedina žena na putu mom.
Ostala si uvjek ista.
Stigao sam kasno, stajao na cesti i slučajno tebe ugledao tada. Ni slutili nismo da ćemo se sresti pod svijetlima ovog bezimenog grada.
Pričaš mi o svemu, hodamo polako, odavno se nismo isplakali tako. Ostala si uvjek ista i ove suze na licu tvom, ostala si uvjek ista, jedina žena na putu mom.
Ostala si uvjek ista i ove suze na licu tvom, ostala si uvjek ista, jedina žena na putu mom.
Ostala si uvjek ista.
|