Bože, meni tako malo treba ispod ovog svetog neba, topla postelja i njena oka dva. šalji anđele čuvare svoje jer je duša duše moje. Brani je od zla, Bože, kad ne mogu ja.
Jer moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše. Jer moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane, samo još vučem navike, sve na tome ostane
Srećo, ne krivi me, javi se i oživi me. Ne mogu čekati, zbog nas lud sam od ljubavi. Daj da ti čujem glas, molim te, spasi nas. Srećo, ne krivi me, jer ti si mi sve.
Volim osmjeh tvoj, baš dobro ti stoji, još ti bolje stoje poljupci moji, ma kriv je meni svako kom smiješ se ti, moja ljubavi. Volim osmjeh tvoj i nosi ga uvjek, smij se samo, dušu mi grij’ zauvjek i krivi su mi svi i krivo mi je sve kad sam bez tebe
Jer srce nije kamen, ne, srce nije kamen da ga samo baciš iz kaputa kao kartu poslije puta. Srce nije kamen, ne, srce nije kamen, kad pukne na dva dijela nije vrijedno jer više ne kuca ko jedno