Krade mi te cesta, kradu mi te ljudi,
svako pomalo od osmjeha tvog posudi.
Iza svakog ugla stalno neko vreba,
da mi te ukrade kada malo sreće treba.
Nitko nije kriv za to što te volim toliko,
al’ osmjeh tvoj je kriv da znaš
što me osvajaš.
Volim osmjeh tvoj, baš dobro ti stoji,
još ti bolje stoje poljupci moji,
ma kriv je meni svako kom smiješ se ti,
moja ljubavi.
Volim osmjeh tvoj i nosi ga uvjek,
smij se samo, dušu mi grij’ zauvjek
i krivi su mi svi i krivo mi je sve
kad sam bez tebe.
Al’ nije krivo more, niti so u kosi,
niti nebo koje boju oka tvoga nosi.
Nitko nije kriv za to što te volim toliko,
al’ osmjeh tvoj je kriv da znaš
što me osvajaš.
Volim osmjeh tvoj, baš dobro ti stoji,
još ti bolje stoje poljupci moji,
ma kriv je meni svako kom smiješ se ti,
moja ljubavi.
Volim osmjeh tvoj i nosi ga uvjek,
smij se samo, dušu mi grij’ zauvjek
i krivi su mi svi i krivo mi je sve
kad sam bez tebe.
I krivi su mi svi i krivo mi je sve
kad sam bez tebe. |