Najljepše moje, kada riječi otrovne ubiju nježnost slome najbolje.
A strast bez razuma, ruku pod ruku bili smo svoji i ničiji, s kojom lakoćom vjerni i nevjerni. Zbog sujete i gluposti nismo uspjeli.
Vjeruj mi, nisam namjerno, svaku riječ da mogu ja bih povuk’o. Ponosni dotakli smo dno. Mogu da te ne volim, ne i da zaboravim, neoprostivo si mi dužna zbog tog.
Ruku pod ruku bili smo svoji i ničiji, s kojom lakoćom vjerni i nevjerni, strast bez razuma.
Moram večeras svoj bijes da potrošim, još jednu u nizu mjesto tebe zagrlim. Zbog sujete i gluposti nismo uspjeli.
Vjeruj mi, nisam namjerno, svaku riječ da mogu ja bih povuk’o. Ponosni dotakli smo dno. Mogu da te ne volim, ne i da zaboravim, neoprostivo si mi dužna zbog tog.
|