Stižu laste, šire krila i ljube se svi
kao kad si moja bila ti.
Nekom drugom božur cvijeta,
na mom srcu si i jedina i prokleta ti.

Poljsko cvijeće nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci kad me nećeš ti.
Kamo sreće da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci tuđi po tebi.

Lako mi je zakleti se u krv i u čast,
al’ podkleknem kad se sjetim nas.
Suza žene često krene, al’ nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače.

Poljsko cvijeće nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci kad me nećeš ti.
Kamo sreće da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci tuđi po tebi.